Izjava Apimondije u vezi prevara sa medom

IZJAVA APIMONDIA-e O PREVARI SA MEDOM

JANUAR 2019

1.  SVRHA

Izjava APIMONDIA-e o prevari sa medom je zvanični stav APIMONDIA-e koji se odnosi na  čistoću, autentičnost i najbolje dostupne preporučene metode za otkrivanje prevare.

Svrha ova Izjave je da bude pouzdan izvor državnim organima, trgovcima, supermarketima, prodavcima, proizvođačima, potrošačima i drugim učesnicima u lancu trgovine medom kako bi bili u toku s razvojem metodologija testiranja čistoće i autentičnosti meda.

2.  ODGOVORNOST

Radna grupa APIMONDIA-e koja se bavi pitanjem falsifikovanja pčelinjih proizvoda će biti odgovorno tijelo za pripremu i pregled ove Izjave u godišnjim intervalima ili kada god budu dostupna značajna nova saznanja do kojih grupa dođe.

Radna grupa će se kroz konsultacije s vodećim naučnicima u oblasti meda, tehničkim stručnjacima, specijalizovanim laboratorijama za med ili drugim licima koji posjeduju dovoljno znanja o tržištu pobrinuti da Izjava sadrži najnovije informacije i kolektivni stav o ovoj temi.

S obzirom na dinamičnu prirodu prevare sa medom, ova Izjava će se periodično pregledati i ažurirati, kao i svaki put kada se desi značajan naučni napredak u bilo kojem segmentu obuhvaćenom dokumentom. Ažurirane informacije će biti objavljene na veb stranici APIMONDIA-e i u drugim odgovarajućim publikacijama.

3.  PRETVARANJE NEKTARA U MED

Med je jedinstveni proizvod, rezultat jedinstvene interakcije biljnog i životinjskog carstva.

Sazrijevanje meda počinje unošenjem nektara i/ili medljike u medni želudac pčele, dok pčele sakupljačice upotpunjuju svoj tovar nektara na paši i pri povratnom letu (Nikolson i Human, 2008). Sazrijevanje meda je neodvojivo od procesa sušenja i uključuje dodavanje enzima i drugih supstanci pčelinjeg porijekla, snižavanje pH vrijednosti proizvodnjom kisjelina u želucu pčela i pretvaranje supstanci svojstvenih nektaru/medljici (Krejn, 1980). Takođe, značajna mikrobna populacija postoji u početnim fazama procesa sazrijevanja koja bi mogli biti uključena u neke od ovih transformacija, kao što je biosinteza ugljenih hidrata (Ruiz-Argueso i Rodrigez-Navaro, 1975).

Pretvaranje nektara u med rezultat je hiljadugodišnje evolucije pčela da stvore dugoročnu zalihu hrane za sopstvenu upotrebu kada nema medonosne paše u okolini pčelinjeg društva. Smanjeni sadržaj vode, povišena koncentracija šećera, niska pH vrijednost i prisutnost različitih antimikrobnih supstanci čine med dugotrajnom hranom za pčele koja ne fermentiše. Eventualna fermentacija zaliha hrane nepoželjan je proces za pčele jer nastaje etanol, koji je za njih toksičan i utiče na njihovo ponašanje na sličan način kao na ponašanje kičmenjaka (Abramson i saradnici, 2000). Tokom procesa sazrijevanja pčele takođe dodaju enzime kao što je invertaza, koja pomaže da se saharoza invertuje u stabilnije jednostavne šećere kao što su glukoza i fruktoza, zatim glukooksidaza, koja je neophodna za proizvodnju glukonske kiseline i vodonik-peroksida, koji sprečavaju fermentaciju (Trejnor, 2015).

Transformacija nektara nastavlja se unutar košnice kada pčele skladištarke prerađuju nektar, manipulišući njime mnogo puta usnim djelovima i premještanjem. Ustvari, raspodjela i relokacija sadržaja mnogih ćelija prije konačnog deponovanja važan je dio procesa sazrijevanja i potrebno je dovoljno prostora u košnici za njegovo normalno odvijanje.

Ajer i saradnici (2016) dokazuju pojavu i pasivnih i aktivnih mehanizama dehidriranja nektara unutar košnice. Do aktivnog dehidriranja dolazi tokom “dodirivanja jezika”, kada pčele radilice prečišćavaju kapljice nektara iz želuca pokretima usta. Nasuprot tome, pasivna koncentracija nektara nastaje direktnim isparavanjem nektara deponovanog u ćelijama i zavisi od uslova unutar košnice, za manje količine rastvora šećera koje imaju veću površinu proces je brži (Park, 1928).

Kako se nektar dehidrira, apsolutna koncentracija šećera raste, čime se pojačavaju higroskopska svojstva proizvoda sazrijevanja. Pčele štite zreli proizvod tako što ćelije ispunjene medom zatvaraju poklopcem voska. Stoga, proces sazrijevanja se završava kada pčele počnu da zatvaraju ćelije, sugerišući mogućnost pokušaja da se preduhitri razrjeđivanje meda (i neželjene fermentacije) zbog visokog higroskopskog svojstva zrelog meda (Ajer i saradnici, 2016).

Pčelinje društvo karakteriše podjela rada između sakupljačica i skladištarki, i može prilagoditi proces sakupljanja nektara tako što će podsticati pčele skladištarke da postanu izletnice (Sili, 1995). Ako pčelar skuplja med koji još uvijek nije sazreo, pčele koje nijesu sakupljačice će postati izletnice ranije, čime bi se povećao kapacitet prinosa meda pčelinjeg društva. Ovaj način proizvodnje krši načela proizvodnje meda, mijenja sastav konačnog proizvoda koji ne zadovoljava očekivanja potrošača.

4.   OČEKIVANJA POTROŠAČA

Praistorijske slike na zidovima pećina (paleolit, 15.000 do 13.500 godina p.n.e.) pokazuju da su ljudi zaista išli u potragu za ovom prirodnom i slatkom hranom koju su u potpunosti proizvodile pčele, pri čemu nije bilo potrebno nikakvo miješanje od strane ljudi da bi ona bila spremna za jelo. Med je bio jedini zaslađivač hiljadama godina, budući da je upotreba šećerne trske poznata otprilike od 4. vijeka prije nove ere i ograničena na one djelove svijeta gdje je bila endemska vrsta (Varner, 1962). Šećerna repa rezultat je uzgoja u 18. vijeku (Bjankardi, 2005).

Smatra se da je proizvod koji je bio dostupan ranim lovcima na med bio med u zapečaćenom saću za razliku od nezrelog meda koji bi bio previše komplikovan za rukovanje (manja viskoznost, skladištenje) i ne bi imao željenu mikrobnu stabilnost za dugotrajno skladištenje. Stoga, praistorisjki čovjek je bio izložen zrelom medu kada je konzumirao ovu dragocjenu hranu, što je dovelo do određenih očekivanja u vezi s organoleptičkim svojstvima meda.

S obzirom da je med bio jedini raspoloživi zaslađivač u to vrijeme, uskoro su se javili pokušaji u pčelarstvu da se omogući pristup zatvorenom saću kao izvoru zrelog meda i pčelinjeg voska. Takvi pokušaji su takođe dokumentovani kroz interesovanje drevnih naučnika za mehanizme pčelinjeg društva. Jedan od najranijih opisa podjele zadataka unutar društva pripisuje se Aristotelu. Nadalje, da je čovjek smatrao med jedinstvenim i visoko ga cijenio, može se zaključiti i iz njegove važne uloge u svim svjetskim religijama, bilo kao hrana koja se nudi pri izvođenju rituala, proizvod s ljekovitim svojstvima, kao dio hrane za bogove, ili jednostavno kao alegorija (Krejn, 1999).

Ukratko, očekivanja ljudi o medu prenose se s koljena na koljeno sve do modernog potrošača meda, koji cijeni svojstva i prirodu meda kao nikada prije u istoriji. Za razliku od drugih namirnica, čije se proizvodne prakse i ukusi potrošača mogu mijenjati, ljudska percepcija meda nije se promijenila jer se i danas konzumira praktično na isti način kao u drevnim vremenima.

5.   O DEFINICIJI MEDA

Codex Alimentarius (1981; CA), međunarodno prihvaćeni standard za hranu koji izdaje FAO, uzima u obzir gore navedene biološke aspekte proizvodnje meda i definiše sljedeće:

„Med je prirodna slatka supstanca koju proizvode pčele iz nektara biljaka ili iz lučevina živih djelova biljaka ili lučevine insekata koji sisaju žive djelove biljaka, koje pčele skupljaju, transformišu kombinovanjem sa sopstvenim specifičnim supstancama, odlažu, dehidriraju, skladište i ostavljaju u saću kako bi sazrela“.

APIMONDIA se pridržava CA definicije meda i opisa njegovog osnovnog sastava i faktora kvaliteta (CA, Odjeljak 3):

“3.1 Medu koji se prodaje kao takav neće se dodavati bilo kakvi prehrambeni sastojci, uključujući prehrambene aditive, niti bilo kakvi drugi dodaci osim meda. Med ne smije imati nikakvu nepoželjnu materiju, ukus, miris ili zaprljanje nastalih od bilo koje strane materije, tokom prerade i skladištenja. Med neće početi da fermentira ili pjeni. Nijedan polen niti sastojak koji je specifičan za med ne smije se ukloniti, osim kada je to neizbježno prilikom uklanjanja stranih neorganskih ili organskih supstanci

3.2 Med se neće zagrijavati niti obrađivati toliko da se njegov esencijalni sastav promijeni i/ili da mu se naruši kvalitet.

3.3 Neće se upotrebljavati hemijske niti biohemijske komponente da bi se uticalo na kristalizaciju meda.”

APIMONDIA podrazumijeva da “će” i “neće” upotrijebljeni u Odjeljku 3 CA nisu proizvoljni već obavezujući.

Kao što je opisano u odjeljcima 3.1 do 3.3, transformacija nektara u med moraju u potpunosti izvršiti pčele. Nije dozvoljena nikakva ljudska intervencija u procesu sazrijevanja i dehidratacije, niti bilo kakvo uklanjanje pojedinih sastojaka specifičnih za med. Posebni sastojak meda je svaka supstanca koja se prirodno pojavljuje u medu, kao što su šećeri, polen, proteini, organske kisjeline, druge manje supstance i, naravno, voda.

Definicija CA dalje isključuje sve dodatke medu (uključujući one supstance koje se prirodno nalaze u medu, kao što su voda, polen, enzimi, itd.), kao i sve tretmane koji imaju za cilj promjenu esencijalnog sastava meda ili narušavanje kvaliteta. Takvi nedozvoljeni tretmani uključuju (ali nisu ograničeni na) upotrebu jono-izmjenjivačkih smola za uklanjanje ostataka i posvjetljavanje boje meda, te aktivno uklanjanje vode iz meda vakuumskim komorama ili drugim uređajima.

Poznato je da pod određenim klimatskim uslovima, npr. u područjima tropske klime, čak i med u poklopljenom saću može imati viši sadržaj vlage u odnosu na propis CA u odjeljku 3.4. Prema mišljenju APIMONDIA-e, prihvatljivo je čuvati okvire sa malo viška vlažnosti u suvoj prostoriji kako bi se sprečio dalji unos vlage iz okoline i vlažnost meda u okvirima se prilagodila propisanoj granici prije ekstrakcije. Ova praksa je slična pasivnom isparavanju koje se obično dešava u košnici.

Ukratko, prema shvatanju APIMONDIA-e, med je rezultat složenog procesa transformacije nektara/medljike koji se javlja isključivo unutar košnice. Med je jedinstven zbog svog proizvodnog procesa i sastava. Voda, kao i glukoza, fruktoza, drugi šećeri, proteini, organske supstance i druge prirodne komponente definitivno se smatraju sastojcima koji se ne smiju ukloniti.

6. PREGLED

Istorijski je dokumentovano da je med već dugo bio predmet prevare (Krejn, 1999). Ipak, uslovi za prevaru sa medom nikada se nisu tako podudarali:

                 1. meda je sve manje i postaje skup za proizvodnju;

                 2. postoji mogućnost velike zarade kroz prevaru;

                 3. načini falsifikovanja meda brzo se mijenjaju;

4. zvanični metod, EA-IRMS (AOAC 998.12), ne može detektovati većinu aktuelnih načina falsifikovanja.

Prevara sa medom je krivično djelo s umišljajem, koje je počinjeno kako bi se ostvarila ekonomska dobit prodajom proizvoda koji nije u skladu sa standardima.

Moguće su različite vrste prevare:

     1. razblaživanje različitim proizvedenim sirupima, npr. od kukuruza, šećera od šećerne trske, šećera od šećerne repe, pirinča, pšenice, itd .;

     2. berba nezrelog meda, koji se dalje aktivno dehidrira upotrebom tehničke opreme, uključujući ali ne ograničavajući se na vakuumske sušare;

     3. upotrebom jonoizmjenjivačkih smola za uklanjanje ostataka i posvjetljivanje boje meda;

     4. sakrivanje i/ili pogrešno označavanje geografskog i/ili botaničkog porijekla meda;

                 5. vještačko hranjenje pčela tokom medonosne paše.

Proizvod koji nastane bilo kojom od gore opisanih metoda prevare ne može se nazivati “medom”. Isto važi i za mješavine koje sadrže takav proizvod, jer standard dozvoljava samo mješavine čistog meda.

7.  NAČINI PROIZVODNjE MEDA

APIMONDIA ima ulogu u vođenju održivog razvoja pčelarstva na globalnom nivou i uvijek podržava proizvodnju kvalitetnog autentičnog prirodnog meda koji sadrži sve kompleksne osobine koje daje priroda.

APIMONDIA podržava one proizvodne metode koje omogućavaju pčelama da u potpunosti rade svoj posao kako bi održale integritet i kvalitet meda na zadovoljstvo potrošača koji zahtijevaju sva prirodna svojstva ovog proizvoda.

APIMONDIA odbacuje razvoj metoda koje imaju za cilj vještačko ubrzavanje prirodnog procesa proizvodnje meda kroz nepotrebnu intervenciju čovjeka i tehnologije koja može dovesti do kršenja standarda meda (Tabela 1).

8.  POSLjEDICE FALSIFIKOVANjA MEDA

Informacije koje dolaze iz globalne statistike trgovine medom, službenih istraživanja i privatnih laboratorija a tiču se rasprostranjenosti prevare sa medom, omogućavaju nam da zaključimo da su mehanizmi prevare odgovorni za pojavu veoma značajne količine razrijeđenog meda i/ili  meda koji nije u skladu sa standardima na tržištu.

Aktuelno pitanje prevare sa medom ima globalne razmjere i utiče na cijenu meda i održivost mnogih pčelarskih poduhvata.

Izvršno vijeće APIMONDIA-e nedavno je označilo prevaru sa medom kao jedan od dva glavna izazova za održivost pčelarstva na globalnom nivou. APIMONDIA ima za cilj da igra sve važniju ulogu u nalaženju rješenja za prevaru sa medom u budućnosti kao predstavnik pčelara svijeta.

Prema bazi podataka o prevari sa hranom farmakopeje SAD (U.S. Pharmacopeia’s Food Fraud Database), med se ubraja u treću “omiljenu” hranu za falsifikovanje, odmah iza mlijeka i maslinovog ulja (Farmakopeja Sjedinjenih Država, 2018). Slično tome, Evropska unija je identifikovala med kao proizvod koji je pod visokim rizikom od falsifikovanja (Evropski parlament, 2013).

Evropska komisija (2018) smatra da četiri ključna elementa moraju biti prisutna u slučaju prevare sa hranom:

  1. umišljaj;
  1. kršenje zakona (u ovom slučaju, CA definicija meda);
  2. namjera pribavljanja ekonomske koristi i
  3. razočarenje potrošača.

Tabela 1: Načini proizvodnje meda koji krše Codex Alimentarius Standard

NAČIN PROIZVODNjE   ŠTA SE KRŠI?  
Lanstrot-Rutova košnica od jednog tijela tokom prinosa meda.   Nema adekvatnog prostora/površine za cjelokupnu prirodnu dehumidifikaciju i transformaciju nektara u med.   Viši nivo hemijskih ostataka, supstanci koje nisu tipične u medu, ili supstance u neuobičajenim koncentracijama u medu.
Vrcanje nesazrelog meda od strane pčelara.   Pčele nemaju dovoljno vremena da dehidriraju med i dodaju specifične supstance višestrukim radnjama.   Pčele samo djelimično prave pretvaranje nektara u med, dok intervencija ljudi dovršava proces na nedizvoljen način.
Dehidratacija meda se vrši pomoću tehničkih uređaja, kao što su vakumske sušare i slično. Voda je sastavna komponenta meda i ne može se ukloniti bilo kakvim tehničkim uređajima koji zamjenjuju prirodni rad pčela
Upotreba jonoizmjenjivačkih smola za uklanjanje ostataka i posvjetljivanje boje meda. Med se ne smije prerađivati u tolikoj mjeri da se njegov osnovni sastav promijeni i/ili da se naruši njegov kvalitet. Polen ili sastojci koji su karakteristični za med se ne smiju uklanjati.
Hranjenje pčela tokom medonosne paše Med jedino mogu proizvoditi pčela iz nektara biljaka ili iz sekreta živih djelova biljaka ili izlučevina insekata koji sisaju žive djelove biljaka.    

.

Prevare sa medom u pet različitih oblika dovele su do najmanje tri vidljive posljedice na međunarodnom tržištu: i) pritisak na smanjenje cijena čistog meda zbog prevelike ponude proizvoda, ii) destimulaciju za proizvodnju i izvoz čistog meda od strane nekoliko zemalja tradicionalnih proizvođača meda, što je dovelo do značajnog smanjenja obima izvoza tokom proteklih godina, i iii) pojavu novih zemalja izvoznica, koje izvoze prethodno uvezen jeftin med kao lokalni proizvod, u obliku u kojem je uvezen ili miješajući ga sa drugim proizvodima.

Dok god postoje prevare sa medom, carinske prevare i kršenje nacionalnih i međunarodnih trgovinskih zakona, dobrobit i stabilnost svjetskih pčelara ostaju ugroženi. Sa samo nekoliko izuzetaka, trenutne cijene meda koje se plaćaju pčelaru nisu održive. Ako potraje trenutna situacija sa niskim cijenama, mnogi pčelari će napustiti ovu aktivnost, a oni koji se odluče za nastavak neće biti motivisani da zadrže sadašnji broj košnica.

Prevare sa medom djeluju protiv očuvanja imidža meda kao prirodnog proizvoda i protiv napora da se zaštiti pošteno pčelarstvo. Ovo takođe ide i na račun potrošača koji često ne dobijaju proizvod koji očekuju i plaćaju. Sveukupni rezultat je prijetnja po bezbjednost hrane, sigurnosti hrane i ekološke održivosti.

Da bismo bolje razumjeli proporcije problema, moramo zapamtiti da je med najpoznatiji proizvod pčela, ali svakako ne i najvažniji. Pčele, kroz svoj oprašivački rad, igraju ključnu ulogu u održavanju biodiverziteta planete i apsolutno su neophodne za oprašivanje mnogih usjeva koji predstavljaju 35% sve naše hrane.

9.  RJEŠENjE

Strategija za borbu protiv prevare sa medom mora obuhvatiti sljedeće:

  • Podizanje svijesti pčelarske zajednice kroz prezentacije i publikacije;
  • Podizanje svijesti potrošača putem medija;
  • Podizanje svijesti maloprodavaca i onih koji pakuju o potrebi da se poboljša testiranje u zemljama čije zakonodavstvo ne ispunjava kriterijume CA i čiji se porizvodi ne mogu izvoziti u zemlje koje primjenjuju CA standarde;
  • Podizanje svijesti i poboljšanje saradnje sa državnim organima koji treba periodično da vrše reviziju standarda meda i koriste najbolje moguće metode za detekciju prevara sa medom;
  • Podizanje svijesti i saradnje sa vlastima i institucijama na multinacionalnom nivou.
  1. PREPORUKE ZA UTVRĐIVANjE AUTENTIČNOSTI MEDA

APIMONDIA preporučuje upotrebu strategije pristupa borbi protiv prevare sa medom sa više strana kroz sljedeće:

a.   Sljedjivost

APIMONDIA preporučuje mogućnost da se med prati do pčelara, do botaničkog biljnog izvora, odakle su pčele sakupljale nektar, i do geografskog položaja pčelinjaka. Pčelari treba da vode evidenciju koja dokumentuje njihov proizvodni proces, jer potrošači zahtijevaju transparentnost cijelog lanca snabdijevanja. APIMONDIA smatra da je to sastavni dio moderne Dobre pčelarske prakse.

b.   Testiranje

Prevara sa medom, kao i drugi prevare sa hranom, je dinamičan fenomen. Efikasnost metoda za otkrivanje prevare sa medom obično se smanjuje nakon nekog vremena zbog toga što izvršilac prevare prolazi kroz procesa učenja. Etički akteri u trgovini i preradi meda treba da uvijek idu korak ispred, a ne korak iza, u svojoj opredijeljenosti da minimalizuju vjerovatnost pojave prevare, tako što će uvijek koristiti najbolji dostupan metod (metode) za otkrivanje.

Trenutno je na raspolaganju mnogo različitih vrsta sirupa (od kojih su neki posebno napravljeni za falsifikovanje meda). Ovi sirupi imaju različite obrasce manjih komponenti i mikroelemenata, koji se često koriste kao analitički markeri. Praktično je nemoguće imati jedinstven i precizan metod koji može otkriti sve vrste prevare sa medom. Nasuprot tome, kako prevara uključuje kriminalne namjere, moraju se očekivati varijacije u praksama prevare.

Prema standardima u prehrambenom sektoru, kao što su BRC ili IFS, treba sprovesti odgovarajuću procjenu rizika i primijeniti odgovarajuće mjere. To može uključivati organizacijske i analitičke mjere. Mora se naglasiti da zbog dinamičke prirode prevare, nisu samo zvanične i/ili tradicionalne metode pogodne za testiranje, već se ukazuje i na adekvatnu primjenu novih tehnologija.

Važnost primjene odgovarajućih režima testiranja, koji ne uključuju samo metode koje zahtijevaju vlasti, mora se naglasiti zbog ograničenja službenih metoda, kao što je AOAC metod 998.12 “Unutrašnji standard odnosa stabilnih izotopa ugljenika”. Dobro je poznato da službeni AOAC metod može pouzdano detektovati dodavanje sirupa dobijenih iz C4-biljaka, ali ne uspijeva da otkrije mnoge druge vrste sirupa. Isključiva upotreba AOAC metode pod izgovorom da je to jedina službena metoda može se namjerno koristiti da bi se prikrilo krivotvorenje meda. APIMONDIA ne podržava takvu praksu jer zanemaruje druge određene rizike. Prema standardima prehrambenog sektora, kao što su BRC ili IFS, gore navedeno ponašanje nekih interesnih grupa ignoriše zahtjev za uspostavljanje procedure procjene rizika sa odgovarajućim preventivnim radnjama u njihovim djelovanjima.

APIMONDIA prvenstveno preporučuje izbor metoda koje su prilagođene svakoj specifičnoj situaciji. U većini slučajeva, adekvatna strategija otkrivanja lažnog meda treba da uključuje snažan metod skrininga, kao što je nuklearna magnetna rezonanca (NMR). NMR je trenutno najbolji raspoloživi metod za otkrivanje različitih načina prevare sa medom. U slučaju da su nepodudarnosti pronađene pomoću NMR, drugi ciljani testovi mogu biti korisni kao dopuna za bolje razjašnjenje porijekla odstupanja.

U nekim slučajevima, kombinacija drugih ciljanih testova (npr. AOAC 998.12, strani enzimi u medu, mali molekuli ili DNK markeri specifični za sirup, strani oligosaharidi u medu, LC-IRMS, vještački prehrambeni sastojci i kisjeline karakteristične za invertni šećer) može biti korisna.

Organoleptičko testiranje i testiranje polena, kao i ostalih komponenti meda, smatraju se dobrim komplementarnim parametrima za određivanje geografske i botaničke autentičnosti meda. Međutim, treba obratiti pažnju na neke specifične regione gdje se zna da neke biljke izlučuju nektar, ali ne i polen.

Interesantno je napomenuti da, zbog prirode prevare sa medom, nije rijetkost da se rezultati jedne metode moraju razjasniti upotrebom drugih alternativnih testova.

Odluka o najboljim metodama testiranja koje će se koristiti treba da bude rezultat detaljne procjene rizika koja treba da uzme u obzir porijeklo proizvoda, istoriju slučajeva zloupotrebe meda toga porijekla, statistiku kretanja trgovine i najčešće načine proizvodnje i falsifikovanja koji se koriste u tom regionu ili zemlji porijekla. Mora se naglasiti da izbor metoda treba periodično provjeravati u skladu sa novim naučnim saznanjima.

APIMONDIA podržava razvoj novih tehnika za otkrivanje prevare sa medom, dostupnih uz razumne troškove za većinu zainteresovanih strana, i podržava konstituisanje međunarodne baze autentičnog meda sa otvorenijom razmjenom analitičkih informacija između različitih laboratorija specijalizovanih za analizu meda.

c.   Programi revizije i obezbjeđenja kvaliteta

APIMONDIA preporučuje da poslovni subjekti koji uvoze ili izvoze med, ili koji prerađuju ili proizvode više od 20 tona godišnje, imaju programe za bezbjednost hrane i obezbjeđivanje kvaliteta.

Spoljna revizija (treće strane) programa za bezbjednost hrane i obezbjeđivanje kvaliteta su važan metod verifikacije za otkrivanje potencijalne prevare sa medom, i trebalo bi je koristiti kao bitan instrument za dopunu laboratorijskog testiranja meda.

Revizije bi trebalo da provjere različite parametre sljedljivosti meda, trgovinske bilanse država i kompanija i postojanje dokumentovane Analize opasnosti i kritične kontrolne tačke (VACCP) kako bi se spriječila prevara sa medom.

Konačno, revizije treba da obavljaju samo profesionalci koji imaju adekvatno znanje o pčelarstvu, dobrim pčelarskim praksama i parametrima kvaliteta meda, kako bi otkrili moguća odstupanja u načinu proizvodnje i/ili prerade meda, koja mogu rezultirati proizvodom koji nije autentičan.

LITERATURA

  • Abramson, C., S. Stone, R. Ortez, A. Luccardi, K. Vann, K. Hanig and J. Rice (2000). The Development of an Ethanol Model Using Social Insects I: Behavior Studies of the Honey Bee (Apis mellifera L.). Clinical & Experimental Research 24:1153-1166.
  • Biancardi, E. (2005). Brief History of Sugar Beet Cultivation: In: E. Biancardi, L. Campbell, G.N. Skaracis, M. de Biaggi (Eds.) Genetics and Breeding of Sugar Beet. Science Publishers Inc., Enfield, USA & Plymouth, UK.
  • Codex Alimentarius Standard 12-1982 for Honey. Preuzeto sa: http://www.codexalimentarius.org/download/standards/310/cxs_012e.pdf.
  • Crane, E. (1999). The World History of Beekeeping and Honey Hunting, Routledge. Taylor & Francis Group (Ed.). New York & London.
  • Crane, E. (1980). A Book of Honey. Oxford. Oxford University. 193 pp.
  • European Commission (2018). Preuzeto sa: https://ec.europa.eu/food/safety/food-fraud_en):
  • European Parliament (2013). Draft Report on the Food Crisis, Fraud in the Food Chain and the Control Thereof. Preuzeto sa: http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//NONSGML+COMPARL+PE-519.759+02+DOC+PDF+V0//EN&language=EN
  • Eyer, M., P. Neumann and V. Dietemann (2016). A Look into the Cell: Honey Storage in Honey Bees, Apis mellifera. PLOS ONE | DOI: 10.1371/journal.pone.0161059. p. 1-20.
  • Nicolson, S. and A. Human (2008). Bees get a head start on honey production. Biol. Lett. 4:299-301.
  • Park, O. (1928). Further studies on the evaporation of nectar. J. Econ. Entomol. 21: 882–887.
  • Ruiz-Argueso, T. and A. Rodriguez-Navarro (1975). Microbiology of Ripening Honey. Appl. Microbiol. 30:893-896.
  • Seeley, T. (1995). The Wisdom of the Hive. Cambridge (MA). Harvard University. P. 155-176.
  • Traynor, K. (2015). Honey. In J.M. Graham (Ed.), The Hive and The Honey Bee (pp.673-703). Dadant & Sons. Hamilton, U.S.A.
  • United States Pharmacopeia (2018). Food Fraud Database. Preuzeto sa: http://www.foodfraud.org/.
  • Warner, J. (1962). Sugar Cane: An Indigenous Papuan Cultigen. Ethnology 1 (4):405-411.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *